GRADIŠKA – Ime Slobodana Puhalca, utemeljivača moderne proizvodnje u “Plantažama”, “Leviti” i Poljoprivrednom kombinatu “Mladen Stojanović”, kolektivima koje su kasnije urušili rat i poratne reforme, u Gradišci se izgovara sa poštovanjem.
Puhalac, kasnije direktor banjalučkog “Poljoeksporta”, potom preduzeće za gasne projekte “Gas-Res”, ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH te ministar industrije, energetike i rudarstva Republike Srpske, imao je važnu ulogu u razvoju gradiške privrede.
Podaci ukazuju na to da je to bio najuspješniji period grada na Savi u posljednjem vijeku.
Započeo je sedamdesetih godina prošlog vijeka, a okončan devedesetih godina raspadom Jugoslavije.
Ovaj ugledni privrednik ne odvaja svoju životnu priču od poslovnog napredovanja i uspjeha. Rođen je 1941. godine u Višegradu, u Sarajevu je 1966. završio agronomiju na Poljoprivrednom fakultetu, iste godine, kaže, kada je u Jugoslaviji bila privredna reforma.
“Zato je bilo malo teže doći do posla. Bio sam u kontaktu sa profesoricom Ljubicom Radman, koja se zauzela za mene. Pozvala je Stevu Borjanovića u Gradišci, pitala za posao, mene predložila i Stevo je rekao da dođem. Moj prvi dolazak u Gradišku i moje zaposlenje 1966. godine bilo je na Plantaži jabuke u Jablanici”, sjeća se Puhalac prvog radnog mjesta u Potkozarju, u nepoznatom i udaljenom kraju.
Uslovi su bili loši, ali nije htio odustati. Već kao mladić, u dvadesetim, imao je viziju napretka i razvoja. Naredne 1967. otišao je na odsluženje vojnog roka u JNA, ali se vratio u Jablanicu.
“Iste godine sam iz Jablanice prešao u voćnjak u Podgradcima. Nekoliko godina tu smo veoma mnogo radili, nastojali da plantažu osavremenimo u svakom smislu. Izgrađeni su prvi objekti, podignuti zasadi. Pokazali smo da se u tome kraju može intenzivno proizvoditi voće. Dostigli smo proizvodnju od 40 tona po hektaru, što je iznenadilo sve i situaciju okrenulo u pozitivnom pravcu.”
U Podgradcima Slobodan Puhalac je radio do 1975. godine, kada je prešao u Poljoprivredni kombinat “Mladen Stojanović” u Novoj Topoli.
“Prvo sam bio u Službi za mehanizaciju, potom u Grupi za investicije, gdje smo ostvarili uspješne kontakte sa Svjetskom bankom. Razvili smo nekoliko kapitalnih projekata. To su bile nove tehnologije. Dobar primjer je podzemna drenaža u Cerovljanima, zato što je na tom području zemljište, zbog nepropustljivosti vode, nepovoljno za obradu i proizvodnju žita. Nakon ugradnje drenažnog sistema, iskustvo je bilo izuzetno dobro”, kaže ovaj dugogodišnji privrednik koji pripada grupi najuspješnijih rukovodilaca, koji su preporodili najveća preduzeća u gradu na Savi.
U to vrijeme direktor “Ratarstva”, radne jedinice PIK “Mladen Stojanović” bio je Stevo Mirjanić, takođe veoma cijenjen stručnjak u agraru.
“Stevo je imao znanje i autoritet koje je kasnije razvio i dokazao na mnogo višem nivou. Bio je, pored ostalog, savezni ministar poljoprivrede. Za Gradišku i njen razvoj, takođe su bitni Drago Malešević, Nikola Kragulj, Ljubo Babić… U vrijeme ekonomske krize u Jugoslaviji, oni su omogućili da se u Gradišci investira. Zahvaljujući sredstvima Svjetske banke, mi smo uspjeli modernizovati tehnologiju i našu privredu zadržati u trendu sa velikim centrima”, smatra naš sagovornik. On naglašava da se u to vrijeme, u Lijevče polju i Potkozarju mnogo gradilo, razvijalo i zapošljavalo. Bila je to ekonomska ekspanzija. U “Leviti”, gdje je Puhalac bio dugogodišnji direktor, bilo je 800 radnika.
“Nije bilo lako. Tada su i kadrovske mogućnosti bile drugačije, skromnije nego danas. Formirali smo relativno mladu ekipu. Bili smo entuzijasti. Modernizovali smo pržionicu kafe i druge pogone”, podsjeća Puhalac na uspjehe preduzeća koje je davno ugašeno, a na leđa radnika je pao teret rata i ekonomskog beznađa.
“Rat je počeo u Gradišci. Privreda je platila skupu cijenu. ‘Levita’ je trebalo da se sačuva, da se održi u funkciji, zato što je imala paletu od 10.000 tona proizvoda. Bili smo konkurenti ‘Agrokomercu’ i drugim velikim kombinatima toga vremena.”
Puhalac pominje i druga preduzeća koja su činila jedinstven privredni ambijent.
“Imali smo značajne firme, Svinjogojsku farmu sa 90.000 tovljenika, Tvornicu stočne hrane, Govedarsku farmu… Nosioci razvoja bila su preduzeća ‘Stanadard’, ‘Radnik’, ‘Triko’, ‘Metal’, ‘Levita’, PIK ‘Mladen Stojanović’, Drvna industrija u Podgradcima, ‘Plantaže'… ”
U to vrijeme Gradiška je imala 16.500 radnika. Postojala je značajna materijalna proizvodnja. Velika je šteta što je ta industrija devastirana i uništena”, suština je poređenja predratnog i poratnog perioda u Gradišci.
Poslije svega, Puhalac smatra da se Gradiška danas razvija u dobrom smjeru, da je gradonačelnik Zoran Adžić zaslužan, jer je prepoznao mogućnosti investiranja.
“Pozitivno se razmišlja. I sada u Gradišci postoje velika preduzeća, radi se, Gradiška ima intenzivnu izgradnju, dobro se razvija u području infrastrukture. To je novo vrijeme i to se mora prihvatiti.
Ipak, neshvatljivo je da, svuda, u Srpskoj i BiH, gotovo nema materijalne proizvodnje, koja je temelj razvoja. Suština opstanka je proizvodnja u svim sektorima”, kaže Slobodan Puhalac. Zaključuje razgovor emocijom o kraju gdje je počeo radni vijek.
“I sada, kada se zaputim prema Podgradcima i pređem most u Vrbaškoj, otvara mi se vidik. Tako osjećam. To je pitom i lijep kraj.
Tamo sam prihvaćen, na poslu, ali i u sportu. U Laktašima sam izgradio kuću, u tom mjestu dugo živim, ali o Podgradcima i Gradišci uvijek razmišljam pozitivno”.
Politička karijera
Slobodan Puhalac bio je član Stranke reformista Ante Markovića, a potom SNSD-a.
“Sa Miloradom Dodikom stupio sam u kontakt u Laktašima. Bilo je to u vrijeme njegovog rukovođenja Strankom reformista Ante Markovića. Predložio mi je da se politički angažujem, da idem na odborničku listu u Laktašima. Prihvatio sam. Mandate je izborilo nas osmoro. Kasnije je sve išlo, svojim, očekivanim tokom”, kaže Puhalac.
Sport
Slobodan Puhalac imao je uspješnu fudbalsku karijeru. Bio je prvotimac FK Sloga Gornji Podgradci, koji je, pored Kozare iz Gradiške, najpoznatiji klub u ovom kraju, sa stogodišnjom tradicijom. O ovom klubu Slobodan Puhalac govori sa snažnom emocijom, nostalgično.
“Sport mi je pomogao da se adaptiram u tom kraju. Amaterski sam igrao fudbal, a FK Sloga iz Gornjih Podgradaca imao je centralno mjesto u sportu, u Potkozarju. Tu sam se uklopio u ekipu. Okolina je živjela za Slogu. U mojoj generaciji igrali su Milutin Vučkovac, Mile Bavrlić, Rajko Slijepčević, Drago Pilipović… U tu sredinu došao sam u 25. godini, a fudbalom sam prestao aktivno da se bavim u 33. godini.”
Izvor: Nezavisne.com / Milan Pilipović