GRADIŠKA – Na Festivalu narodne pjesme u Gradišci već treću godinu gostuje Andrija Bajić, pjevač, kompozitor i tekstopisac, ambasador srpske izvorne pjesme, koji je zajedno sa bratom Tomislavom (preminuo 2018. godine) obilježio umjetničku i stvaralačku epohu.
Duet Braća Bajić je ostavio najdublji trag u muzici i muzičkoj tradiciji srpskog naroda.
Njihove interpretacije “Ide Mile lajkovačkom prugom”, “Pogledaj, de, mala moja”, “Maramica svilenica”, “Po gradini mjesečina ko dan”, “Oj ovčare”, “Igraj, mala, ne stidi se”, “Tri livade”, “U livadi pod jasenom”, pripadaju muzičkoj baštini.
U to se svakako mogu svrstati i pjesme “Koja gora Ivo”, “Sve behara i sve cvjeta”, “Ja sam Jovicu šarala varala”, karakteristične za područja u kojima žive Srbi.
Za Radio Beograd Bajići su snimili više od 120 trajnih snimaka.
Iskazali su se kao kompozitori, tekstopisci, instrumentalisti, vokalni solisti, uvijek vjerni tradicionalnoj muzici.
Iako velike zvijezde, ponašali su se kao umjetnici iz naroda, zbog čega ih je publika posebno voljela i poštovala. Ni danas se ništa nije promijenilo.
To je na festivalu u Gradišci pokazao Andrija Bajić, koji se u inat 86 godina, navršenih 8. septembra 2024. godine, predstavio kao u najboljim pjevačkim danima.
Njegov glas, nastup i odnos prema publici, koja ga je nagradila dugim aplauzom, potvrdio je pjevačku harizmu.
“Svaki poziv iz Gradiške me raduje, iskreno. Festival je jedinstven u regionu zato što nastupaju dokazani umjetnici, a publika je to prepoznala. Orkestar, organizacija, sve je na vrhunskom nivou. Svi izvođači iz Gradiške odlaze sa bogatim utiscima”, kazao nam je Andrija Bajić.
Osim nastupa na festivalima, koncertima, radiju i televiziji, Andrija Bajić je društveno veoma aktivan. On je predsjednik Udruženja estradnih umjetnika i izvođača Srbije.
“Ja sam prije deset godina izabran na funkciju predsjednika Udruženja estradnih umjetnika izvođača Srbije. Sa svakim članom sam u kontaktu, prema njima se odnosim kao kolega i prijatelj. Rješavam probleme, dostupan sam svakoga dana u svako vrijeme. Udruženje ima 3.500 članova, što je za svaku pohvalu”, kaže Andrija Bajić, koji ima status istaknutog umjetnika, a dobitnik je Nacionalne estradne muzičke nagrade Srbije.
Muzikalnost naslijedio od oca
Andrija je rođen 1938. godine u selu Jabučje kod Lajkovca. Imao je šestoro braće i sestara. Ima tri kćerke i četvoro unučadi. Muzikalnost je naslijedio od oca Lazara koji je lijepo pjevao i lijepo pisao.
Rano je zavolio i naučio da svira frulu i harmoniku. Komponovao je čuveno kolo “Kolubarski vez”. Sredinom šezdesetih nastale su i prve Andrijine kompozicije na Tomine stihove. Bile su to pjesme onako kako se pjeva u njihovom kraju: “Duni vjetre s Bukulje planine”, “Rujna zora ne sviće”, “Kolubaro, sestro Šumadije”, “Nad izvorom vrba se nadnijela”, “Prosilo me stotinu momaka”, “Biće tako kako cura kaže”, “Lijepa Šumadinka”, “Večeras mi kapija zaškripala mala”, “Oj, Jovane, Jovo, more”…
Poklon
O nevjerovatnoj popularnosti Braće Bajić u Potkozarju šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka svjedoči Živko Kukavica iz Gašnice kod Gradiške.
On čuva gramofonske ploče ovih pjevača.
“Kada smo na praznik, za Novu godinu ili krsnu slavu, išli u goste, osim kafe, šećera, muških čarapa i jabuke, nosili smo gramofonsku ploču Braće Bajić”, kazao nam je Kukavica.
