NOVA TOPOLA – U svesku džepnog formata, ekonomista Božo Miljković iz Nove Topole, ni radnik, ni penzioner, kako objašnjava svoj socijalni status, zapisuje svakodnevicu.
Bez posla je ostao davno, a do starosne penzije ima dvije godine.
U državnom preduzeću radio je 21 godinu, tako je zavedeno u Božinoj radničkoj knjižici, a 17 godina primao platu.
Za posljednje četiri godine nije dobio ništa, osim priznatog duga od 14.000 KM.
“A dug je rđav drug”, poteže Božo drevnu poslovicu.
“Gdje god idem, nosim bilježnicu, priča prelistavajući gusto ispisane stranice. Šta čujem, zapišem, šta vidim zapišem, šta pročitam i to zapišem, šta doživim – opišem, šta i kome dugujem – pišem, šta i od koga potražujem, isto zapisujem…”
Tako priča Božo, sada trgovac polovnim biciklima, jer, kako kaže, mora nešto da radi.
A sve što radi i sve što mu se dešava, uvijek i svagdje on zapisuje.
“Čitajući novine, izdvajam mudre, pametne, originalne, ali i glupe, bezvezne, besmislene izjave. Da ne bih pamtio, a pamćenje je kratko, zapisujem i razgovore sa komšijama, slučajnim prolaznicima, potencijalnim kupcima, sa prijateljima u kafani”, objašnjava Božo Miljković svoja interesovanja i zanimacije.
Ispred njegove kuće, pored puta Nova Topola – Berek – Elezagići, stoji red polovnih bicikla.
Nekada je radio u službi nabavke i prodaje u gradiškom “Radniku”, kasnije preimenovanom u “Ingu”.
Veliko tržište namještaja Evrope i svijeta zamijenio je, sticajem loših okolnosti, tržištem polovnih bicikla u Novoj Topoli i bližoj okolini. To je skroman i neuporediv posao, tek da preživi. I za to Božo ima smisleno objašnjenje.
“Svetislav Basara je rekao da su biciklisti gospodari svijeta. To sam ovdje shvatio. Bavim se biciklima, tražeći smisao života u ovim prevoznim sredstvima na dva točka. To je moja potreba, komunikacija, zarada, filozofija života, u kojem se sve okreće”, zaključuje naš sagovornik.
“Mora nešto da se radi”, zaključuje Božo Miljković i zapisuje. Osim bicikla, kada dođe sezona, prodaje jabuke i drugo voće. Prepričao nam je doživljaj sa banjalučke pijace.
“Prodavao sam jabuke i ušao u kafić da se zgrijem. Unutra žena drži dijete u naručju pored ulaznih vrata. Gleda kroz zamagljeni prozor. Može za dijete jedna jabuka, pita. Kako da ne, odgovaram. Nudim jabuku i za mamu. Kako da ne, odgovara i uzima još jednu jabuku. Ja ostavljam korpu sa jabukama pored nje i odlazim za šank. Naručio sam kuvano vino. Žena sa djetetom neprimjetno odlazi. Na polasku iz kafane, u korpi sa jabukama, zatičem pet maraka”.
Na pijaci u Banjaluci zapisao je Božo još jedan događaj. Otvara bilježnicu i čita:
“Cigani prodaju torbe. Jutene. Na njima natpis: Nauči da živiš trenutak. To je poruka, shvatih u trenutku, za mene i za mnoge ljude. Nije problem ni mudrost živjeti dane i godine, ali jeste, punim plućima, umjeti živjeti jedan sasvim običan trenutak.”
Politički stavovi, za narod aktuelni, a njemu poučni, takođe su u Božinoj bilježnici.
To su citati koje je napisao indijski filozof i govornik Upaluri Gopala.
“Za stanje u društvu odgovorna je Vlada. Ako Vlada ne radi svoj posao, natjerajte je da radi. U suprotnom, vi ste krivi za njih.
Projekat Evropske unije osuđen je na propast, iz jednog razloga. Svaka država zadržava suverenitet. A to je ono prvo što mora da ode.”
Filozofija života, istog pisca, čini posebno poglavlje u Božinim pisanijama.
Najčešće čitani i citirani citati su:
“Čovjek je stvorio Boga, iz straha.
Ne postoje dva ista čovjeka na planeti a društvo hoće da sve ljude stavi u isti kalup. Nemoguća misija. To je groteskno.“
Emil Sioran, francuski filozof i pisac rumunskog porijekla, takođe je zauzeo važno mjesto u Božinoj bilježnici.
“Nije sve izgubljeno dok smo nezadovoljni sobom.”
Još jednu mudrost, kao tekovinu čovječanstva, zabilježio je junak naše priče.
I nju nam je pročitao poslije čašice razgovora u obližnjoj kafani:
“Istorija bilježi samo nasilje i ratove. Ona nije u stanju da bilježi tišine.”
Posveta
Upaluri Gopala, u posveti svoje knjige, koju je Miljković napamet naučio, smatrajući je univerzalno vrijednom, napisao je:
“Ova knjiga nema autorsko pravo. Možete od nje raditi šta god hoćete, spaljivati, umnožavati, prepričavati, vaša stvar. Autor.”
A tome je dodao i svoj zaključak:
“Zapravo, život je knjiga, ništa drugo. Potrebno je samo ispuniti dva uslova, kao u ljubavi i u braku. Neko je mora napisati, a neko pročitati.”