GRADIŠKA – Ulogom patrijarha Pavla u predstavi “Biti čovjek među ljudima i neljudima” Milan Malbaša, glumac porijeklom iz okoline Benkovca u Dalmaciji, a sada nastanjen u Čortanovcima kod Inđije, dosegnuo je suštinu duhovnog bića srpskog naroda.
Predstavu, po tekstu dr Jovana Janjića, režirao je Milan Rus, direktor Srpskog pozorišta u Mađarskoj. Dr Janjić smatra da je Malbaša bolje nego iko u stanju da prezentuje lik i riječ patrijarha Pavla.
“Toliko sam bio zabrinut kako ću usvojiti ulogu”, kazao nam je Malbaša nakon nekoliko predstava u Republici Srpskoj, koje je zajedno sa kolegom Aleksandrom Dunićem odigrao posljednjih dana 2024. godine.
“Do tada, imitirao sam mnoge poznate ličnosti, što je pripadalo sferi estrade. Htio sam uraditi nešto drugo, drugačije, ući u sferu umjetnosti. Razgovarao sam sa kolegom Aleksandrom Dunićem, pitajući se kako da uđem u lik patrijarha Pavla. Uz posredovanje rođaka Zdravka Malbaše, upoznao je dr Jovana Janjića, koji je prihvatio saradnju i pristao da napiše tekst.
On je došao kod mene u Čortanovce, dogovorili smo sve. Dunić je poznavao Milana Rusa, reditelja i direktora Srpskog pozorišta u Budimpešti. U dogovoru s njim, napisali smo zahtjev Vladi Mađarske. Predsjednik Viktor Orban dao nam je novac za predstavu o srpskom patrijarhu Pavlu”, ispričao nam je Malbaša okolnosti nastanka predstave.
Pripremali su predstavu u Budimpešti, mjesec i po.
“Mnogo knjiga o patrijarhu sam pročitao. Razmišljao sam o svakoj rečenici. Kako stati, koji pokret napraviti, kako to donijeti. Plašio sam se šta će reći javnost, crkva, mediji… Ipak, dobili smo blagoslov patrijarha Porfirija, a publika je izvanredno reagovala. Premijera je bila u Srpskom narodnom pozorištu u Budimpešti, a potom smo gostovali u mnogim mjestima Srbije i Republike Srpske. I svuda, svaki put isto.
Poruke blaženopočivšeg patrijarha Pavla, među kojima je najpoznatija ona ‘Budimo ljudi’, aktuelne su i danas i ne gube na snazi. Patrijarh Pavle je čovjek neba na zemlji i čovjek zemlje na nebu, od kojeg se učilo kako duhovno uzrastati i kako najviše duhovne vrijednosti primjenjivati u ovom materijalnom svijetu. Kroz lik patrijarha Pavla prikazano je duhovno biće srpskog naroda, njegove tradicionalne vrijednosti”, smatra Malbaša.
Na kraju svake predstave publika mu je ljubila ruku, jer u porukama tokom predstave oni prepoznaju patrijarha Pavla u njemu.
“Oni time nesvjesno brišu granicu između glume i života, izlazeći blaženi iz dvorane, pod utiskom poruka velikog duhovnika. Sveštenici me uvažavaju, fotografišu se sa mnom jer u meni, u mojoj ulozi, prepoznaju nekog uzvišenog, ličnost kakva se rijetko rađa i hoda ovom zemljom.”
I zato priča o patrijarhu Pavlu, uvjeren je Milan Malbaša, istovremeno jeste i priča o srpskom narodu:
“Ova predstava prožeta je upravo riječima patrijarha Pavla koje najjasnije ocrtavaju njegov životni put i put na koji je on upućivao ljude kojima je služio, kojima je bio duhovni pastir.”
Predstava “Biti čovjek među ljudima i neljudima” nije imitacija, nego traganje za velikim duhovnikom u sebi, u svome dalmatinskom životu i izbjegličkom iskušenju.
“Prvog dana, kada je počeo rat, rekao sam sebi, nikoga neću ubiti, ako ne budem morao. Nikome ništa neću ukrasti, nikome zlo neću učiniti… Sa ‘peglice’ koju je zgazio tenk, pa ostala samo ljuštura, gomila lima, skinuo sam čep od rezervoara, jer je bio čitav, a ja nisam na istom takvom vozilu imao čepa. Samo najlon i gumicu. Sjetio sam se u tom momentu kada sam čep ponio riječi koju sam sebi dao. I nakon nekoliko metara vratio sam čep i ostavio tamo odakle sam ga uzeo. To je moj stav, i zato sam shvatio patrijarha Pavla mnogo prije predstave.”
Zahvalan sam Bogu, kaže Malbaša, što igram, tumačim, budim u sebi i ljudima lik čovjeka koji i sada, kao svetac, brižno stoji ispred svoga naroda.
Koliko ste vi naučili o patrijarhu Pavlu igrajući ovu ulogu, koliko je ona promijenila Vas, pitamo Malbašu.
“Čovjek čovjeka mijenja. Ispričaću vam jedan slučaj. U vrijeme korone, a to je period pripreme uloge, svi smo u redovima čekali da kupimo hljeb. Ispred mene pred prodavnicom bilo je petnaestak ljudi. U tome neka bezobzirna žena prođe pored mene i ostalih i uđe unutra. U meni se pojavi bijes. Htjedoh reagovati, jer sam temperamentan. Zamalo da krenem prema njoj. Stadoh u posljednjem trenutku. Sjetio sam se patrijarha i njegovih poruka koje su na mene uticale. Ne, neću, ko zna šta je u njenom životu, možda ima neki problem, koja je muka natjerala da utrči preko reda. I ostadoh staložen, opušten, strpljivo čekajući. Patrijarh je progovorio u meni.”
Svaki put poslije predstave, kaže naš sagovornik, lica osoba u publici su drugačija nego na početku. Blaženi su, pod utiskom patrijarhovih riječi, njegovog života, njegove borbe za čovjeka i za čovječnost. Namjera stvaraoca ove predstave, dodaje Malbaša, jeste osobeno umjetničko djelo, koje pobuđuje plemenita osjećanja i razmišljanja, ali i koja autentično pokazuje dušu srpskog naroda i prilike kroz koje je on prošao u novijoj istoriji.
Koliko ste u ovu predstavu ugradili sebe, svoj život, u patnji i stradanju, u izbjeglištvu i poharanom zavičaju u Dalmaciji, upitali smo glumca u liku patrijarha.
“To je veoma bitno. Ja razumijem patrijarha Pavla, svaku njegovu riječ i poruku, drugačije od mnogih, razumijem ga skroz. Moje stradanje u Dalmaciji i Krajini, stradanje srpskog naroda, identično je stradanju na Kosovu i Metohiji. I u Dalmaciji su ostale mnoge srpske bogomolje, kao i tamo, gdje je patrijarh Pavle bio duhovni pastir.”
Autentičan lik
Dr Jovan Janjić je kazao “da je kroz autentične riječi patrijarha Pavla koje je koristio u pisanju teksta Malbaša predočio njegov lik, ali istovremeno pokazao tradicionalne vrijednosti srpskog naroda na kojima je Njegova svetost gradio svoj svetački lik”.
Patrijarh Pavle
Patrijarh Pavle, čije je svjetovno ime Gojko Stojčević, rođen je 11. septembra 1914. godine u Kućancima, kod Donjeg Miholjca u Slavoniji. Preminuo je 15. novembra 2009. godine u Beogradu.
Prema sopstvenoj želji sahranjen je u manastiru Rakovica, gdje ga je na posljednji počinak ispratilo više od pola miliona ljudi. Grob blaženopočivšeg patrijarha Pavla posjećuje hiljade pravoslavnih vjernika.
