Kompleks manastira Osovice sastoji se od saborne manastirske crkve posvećene Blagovijestima presvete Bogorodice, zimske crkve posvećene Svetom Prokopiju, kapele Vaskrsenja Hristovog kao i kapele Svetog Nikolaja, trijema za narod, konaka, svečanog salona, biblioteke i česme sa izvorskom vodom, monaške kuhinje i trpezarije, kao i narodne trpezarije. U sabornoj crkvi je ikona, jedne od najvećih pravoslavnih svetinja, Presvete Bogorodice Trojeručice, dar Svete carske lavre Manastira Hilandar, manastiru Osovica. Na dan Svetog Luke 2016. godine, Hilandarci koji su ovdje došli po blagoslov, podsjeća iguman Teofil, rekli su da Osovica od tada ima ulogu malog Hilandara, zbog žena koje ovdje mogu da se pomole svetoj bogorodici Trojeručici. Sve je ovdje po njenom blagoslovu. Sve je postalo drugačije dolaskom Presvete Bogorodice Trojeručice, narod ima osjećaj za ovu svetiteljku, kazao je protosinđel Teofil (Dimitrić) iguman manstira Osovica.
„Vjernici su osjetili blagodet carske lavre i počeli dolaziti u sve većem broju. Postoji nevjerovatno interesantna priča koju smo saznali poslije njenog dolaska. Odavde je, iguman Leontije, prije 500 godina, poslao ikonu u Hilandar i tamo ostavio zapis da se mole za njega, porodicu iz koje potiče i njegovo bratstvo u Osovici. To je bio njegov prilog Hilandaru. Poslije obnove Osovice, mi smo dobili uzdarje iz Hilandara, ikonu Svete Bogorodice Trojeručice, urađenu po blagoslovu staraca hilandarskih,“ ispričao nam je iguman Teofil, jednu od brojnih posebnosti Osovice, gdje je monaško bratstvo zajedno sa vjernicima uspjelo vratiti stari sjaj i slavu, u duhovnom i materijalnom smislu.
„Sada se može sa sigurnošću reći da je Osovica bitino uticala na obnovu duhovnog stanja ovog kraja ali i ostalih mjesta, udaljenijih od Osovice. Ovdje nedeljom i praznicima, na bogosluženje najviše dolaze vjernici iz Banjaluke, Gradiške, Laktaša, Prnjavora ili Dervente i Broda, iz inostranstva i svijeta – podsjeća naš sagovornik, uvjeren da je manastir tek od dolaska Presvete bogorodice Trojeručice počeo da živi novim životom.
„I zaista, sve je drugačije i bolje. Ovdje se mnogo dobrog i blagoslovenog desilo, što je nesvakidašnje u životu naše crkve i našeg naroda,“ uvjeren je iguman Teofil. Mi smo 2017. godine ovdje dočekali našeg patrijarha Irineja i sadašnjeg patrijarha Porfirija, zajedno sa našim vladikom Jefremom i dvojicom episkopa, priča iguman Teofil. Tom prilikom, na Blagovijesti Presvete Bogorodice, osvećen je saborni hram.
Podizanjem paradne kapije i ogradnog zida, u potpunosti je okončana obnova kompleksa manastira Osovica, koji se nalazi na granici sela Gornja Lepenica i Seferovci, na teritoriji opštine Srbac, u planini Motajica. Smješten je u dolini, pored potoka Manastirica, koji se ulijeva u rječicu Osovicu.
„Zasigurno je manastir učinio nevjerovatno mnogo da se sve u ovom kraju preobrazi. Prvo, niko ovdje nije vjerovao da će biti izgrađen, da će biti obnovljen, posebno ne u ovom obimu i za tako kratko vrijeme, za samo 11 godina,“ svjedoči naš sagovornik, bogoslov čije riječi i poruke ostavljaju snažan pečat duhovnosti, potpunog vaskrnuća cijelog kraja.
„Naši ljudi u selima, pored puta ka manastiru, sada se drugačije odnose i prema životu i svojim mjestima. Oni uređuju domaćinstva, stvaraju uslove za dugoročni život i ne pomišljaju da odu. Prihvatili su realnost da je manastir najvažnije domaćinstvo i zajednički dom,“ objašnjava iguman Teofil uticaj manastira na život lokalnog stanovništva koje više ne pominje mogućnost odlaska, jer su izgrađeni putevi te stvoreni bolji uslovi za život.
Jedinstvena svetinja
Manastir Osovica pripada redu najvećih svetinja Republike Srpske. I ako nisu sačuvani značajniji pisani tragovi koji bi podrobnije otkrili duh minulih vremena, usljed teške i burne istorije srpskog naroda, ipak istoričari pretpostavljaju da je manastir Osovica ktitorsko djelo izdanka plemenite loze Nemanjića kralja Stefana Dragutina (1253. –1316.), vladara Srema, Mačve, Usore i Soli. Prvi pomen manastira Osovica, naglašava arheolog Bojan Vujinović, je iz 1330. godine, sačuvan na otisku manastirskog pečata. Ovaj pečat pronađen je u crkvi manastira Liplje, tokom njegove obnove. Postoji još nekoliko svjedočanstava o postojanju manstira Osovica. Istraživanjem, kojim je rukovodio arheolog iz Gradiške Milan Đurđević, pronađeni su fragmenti keramike, željeza, zatim veće količine obrađenog kamena, srednjovjekovni gvozdeni klinovi, strijele samostrela, natprsnjak od bronze, olovne puščane kugle i drugo.
“Od samog nastanka manastira u XIV vijeku, kroz teška i smutna vremena, skrnavljen je i razaran, ali i obnavljan, dijeleći na taj način sudbinu svog naroda. Na tom području pronađen je srednjovjekovni prsten sa ćiriličnim natpisom, “sve što radim, činim, uzdajući se u Boga.” Jezik natpisa na prstenu je iz XIV ili XV vijeka,” kaže arheolog Bojan Vujinović. Drugi pisani pomen manastira Osovice je iz 1604. godine, zapis o crkvenom zemljištu koje uživaju kaluđeri ove crkve. Pominju se kaluđer Vasilije i drugi suvlasnici, u blizini Motajice i Kotovice, a nedaleko od porušene tvrđave Osovik i zemljišta Crkvina, sa vinogradima i čairom spomenute crkve. Kao važan dokaz postojanja Osovice u tom periodu je i pomen igumana Avrama koji, po popisu baštini Gornju Lepenicu, i plaća porez na čokote vinove loze. O tome svjedoči i lokalitet na Motajici koji se naziva Avramovi vinogradi.
Milan Pilipović
