U iščekivanju badnjaka, Božića i drugih praznika u januaru, kada se u turjačkoj crkvi okuplja veliki broj vjernika, nesvakidašnji orkestar uvježbava narodna kola i pjesme. Čine ga dvojica harmonikaša, 14-godišnji blizanci Đorđe i Luka Ljubojević, bubnjar Matej Simunović, klavijaturista Nedeljko Zjajić, solisti Duško Pećanin i njegov sin Aleksej. Većina je u srodstvu, što njihovu muzičku zadaću čini uspješnijom.
„Mi smo učenici osmog razreda Osnovne škole „Vaso Čubrilović“ u Gradišci. Pohađamo i Muzičku školu „Branko Smiljanić“. Učestvovali smo na mnogim takmičenjima, gdje smo dobili više pehara i diploma a na igranka i zborovima, gdje sviramo narodnjake, dobijamo pare,“ kažu braća Ljubojević koji su muzički talenat naslijedili od oca Dragana Ljubojevića iz Bereka.
U Turjaku, pojašnjava Đorđe rodbinske veze članova orkestra, imamo babu Vidu Pećanin. Ona voli muziku. I voli kada sviramo. Ponekad i plati.
„Duško Pećanin je nama brat, Aleksej je njegov sin, a Luka i ja smo Alekseju stričevi. Vida je nama baba a Alekseju prababa. Tata je babi zet a Duško unuk, kao i ja i Luka. Zato bi se ovaj orkestra mogao nazvati i bendom babe Vide,“ uvezuje i objašnjava rodbinske šeme mladi harmonikaš Đođe Ljubojević.
„Mogao bi se zvani i bendom babe vide i popa Dalibora, zato što sa nam svira i njegov sin a pop nam je ustupio salu za vježbanje,“ dodade neko iz orkestra.
„Matej je sveštenikov sin i naš najbolji prijatelj,“ reče Luka Kuzmanović pripravan da, nakon razgovora, zasvira narodno kolo. Narod će uskoro u crkvu i crkvenu kuću a za program moraju biti srpremni.
Milan Pilipović
