Stazama sjećanja juče se od Grbavaca do Podgradaca, kretalo više od stotinu stanovnika ova dva sela u Potkozarju koja čuvaju uspomenu na 13 skojevki iz Grbavaca koje su na monstruozan način pogubljene 11. januara 1944. godine. U Grbavcima je održan pomen i upaljene svijeće na 13 grobova u Grbavcima. U Podgradcima, na mjestu gdje su ubijene održan je parastos a kod spomenika u Podgradcima, čas istorije. Učesnici ovog memorijala iznijeli su svoje stavove i porodična sjećanja na skojevke i njihovu u borbi za slobodu u Drugom svjetskom ratu.
Tradicija
Nenad Šmitran: “Naziv 13 Skojevki je istorijski naziv jer su one stradale u Drugom svjetskom ratu, sa hladnim oružjem i na svirep način. Odajemo poštu s ciljem da se ne zaboravi i da ova manifestacija postane tradicija. Treba da se nastavi. Trebalo je i prije da se održi ali nikad nije kasno. Na ovom području je stradalo dosta stanovništva u Drugom svjetskom ratu sa područja Кozare i potkozarskih sela, od ustaša i druge vojske koja je bila na ovom području u Drugom svjetskom ratu.”
Radovanova tetka Stoja
Radovan Šmitran, pohvalio ideju da se poslije 80 godina od stradanja djevojaka održi pomen i organizuje program obilježavanja.
“Želio bih da ovo ostane dugo u budućnosti. Među 13 Skojevki je i moja tetka Stoja Malešević. Ona je na čelu nosila zastavu i bila prva među njima. Svi su stradali i to ne možemo promijeniti, ali ne smijemo zaboraviti. Žalosno je šta se njima dogodilo, danas mladi i ne znaju ko je 13 skojevki i ne vjeruju u njihove ideale, ne poštuju njihovu žrtvu. Govorilo se u mojoj kući dosta o Drugom svjetskom ratu, dva strica su bila u ratu, bili prvoborci, nosioci Spomenice a stric visoki oficir. On je Bogdan Šmitran i napisao je “Hroniku Grbavaca” i sve opisao, i Grbavce i 13 Skojevki. To ne smijemo zaboraviti, o tome moramo pričati mladima.”
Čuvati uspomenu
Dragutin Šmitran:” Skojevke su djevojke poginule na sedmom kilometru više Gornjih Podgradaca. To je bio monstruozan zločin neprijatelja nad njima i nad tri pionira. Važno je da se obnovi i učvrsti sjećanje na njih i ne zaboravi događaj od prije 81 godinu. Radio sam 34 godine u školi u Grbavcima i svake godine smo spominjali taj događaj iz Drugog svjetskog rata, obilazili grobove, uređivale okolinu, prisjećali se i čitali istorijske tekstove. Treba da se obnavlja i gaji sjećanje na taj događaj.”
Četiri sestre
Miroslav Ilisić izgubio je četiri tetke, četiri sestre Ilisić, kćerke njegove babe Jovanke Ilisić.
„Sada, kad to pričam stežu me emocije. Otac i baba su uvijek o tome pričali. Najstarija Zorka imala je 20, Milka 18, Živka 16 i Nada 14 godina. One su izginule u teškim mukama. Baba je uvijek pričala o tome, o svoje četiri najstarije ćerke.
Ova inicijativa je za nas velika. Za taj događaj se vremenom zaboravilo i dobro je da je pokrenuta inicijativa da se obilježi stradanje i obnovi društveni dom koji nasi naziv “13 skojevki,” njima u čast.”
Milan Pilipović
